Sanjao sam recimo stalno da sam u nekoj akciji, da trcim. Sada mirnije hodam i prostor je veci. Inace, najludje je bilo kada sam igrao klikere sa caletom sa nasim ocima, pa smo svaki imali po dva poteza. Jednom sam sanjao da me je neki golub napao u bulju sa svojim stopalom, ali dosta cesto sanjam da letim. Najveca trauma mi je san koji se ponavljao u detinjstvu da sam neka kuglica za jelke koja putuje svemirom vecno, dok ne dodje do velikog telefona kome treba da kaze svoj broj. Problem je sto kuglica ne zna broj. To nije kao nocna mora. To je pakao. :::::::::::::::::::::::::::::::::::: Ja sam sanjao verovali ili ne sebe u igri diablo1. Tada sam sate i sate provodio uz doticnu igru pa sam poceo i da je sanjam (samo jednom). Sada se veoma malo secam kako je to sve izgledalo. Mislim da treba zapisivati snove cim se probudimo dok je utisak jos jak i svez. Brzo se zaboravljaju. :::::::::::::::::::::::::::::::::::: Ali...najludje je bilo jedne noci sa prasicima. Mada to i nisu prasici kakve ih znamo. To su vise kao prasici iz "Tri praseta", posto imaju ruke umesto prednjih nogu. Mada nisu tako ljupki. Naprotiv. Ovi su bili nekako losi, valjda zbog toga sto su bili odrani, mada i to nije bilo bas tako, nego sam ja to tako samo nazivala u snu. Poenta je da su nekada, dok su bili zivi, bili crni, a sad kad su mrtvi, hladni i ukoceni bledi su skroz i jedino po cemu prepoznajem da su nekad bili crni su tamni kolutovi oko ociju, sasvim deprimirajuci, kao na onim opasnim Mungovim slikama ('nespokojstvo'). Uz sve to, mali su, zdepasti i imaju navucena neka tesna odelca, plava, kao od teksasa ili kao neka radna odela. Svi su iza svog vrata obeseni o kuke i poredjani gusto u rafove. I to sve sad jos i nije nista, jer gore od toga je sto je sve to smesteno u sivilo nekog podruma, pod je blatnjav ili nesto tako, a jedna grupa od nas dvadesetak ide u obilazak toga, pa kao jos imamo i vodica, a da se ne bi isprljali hodamo po nekim uskim daskama koje su malo odignute od poda, a tik su uz zid, pa celu stvar cini tezom za pracenje. I sad je od svega najludje sto, iako sam prizorom krajnje unistena i sva ledena, jos se i negde fino osecam jer je tu neki tip koji kao pazi da mi olaksa makar to hodanje pod datim okolnostima, pridrzavajuci me i primenjujuci ostale kavaljerske fore. :::::::::::::::::::::::::::::::::::: Imao sam cesto san da se nalazim na javnom mestu, a da na sebi nemam pantalone. Cini mi se da je i Homer Simpson jednom tako nesto sanjao. Drugi san sam cesto sanjao kao mali. Nalazim se na vertikaloj litici. Dole provalija, gore se ne vidi vrh. Penjem se, penjem sve dok mi ne nestane snage i pocnem da padam dole. Padanje me jezivo uplasi, a na dnu su obicno neka sranja... Jednom su me na dnu docekali cetnici (uticaj partizanskih filmova iz tog vremena). Ima nesto sto ovaj san deli od ostalih. Imao sam 15-16 godina kada sam se ponovo nasao na litici. Ovaj put sam stisnuo zube i rekao sebi: "Neces pasti!"... I nisam - popeo sam se na vrh. Nikad vise nisam sanjao liticu. Kao jako mali (<5god.) sam imao apstraktne snove o parnoj lokomotivi. Cak me je neki put i progonila u snu. Ti su snovi prestali kada sam shvatio da ne treba da spavam sa preklopljenim uvetom jer mi u uhu odzvanjaju sopstveni otkucaji srca, pa mi se od toga cinilo da cujem lokomotivu. :::::::::::::::::::::::::::::::::::: Ponekad sanjam akvarijumske ribice. Prelepe su, sarene i plivaju po vazduhu. Estetski je prizor caroban, ali u snu, sve dok ih gledam, imam neki strashni osecaj teskobe. Mislim da je to zbog onog plivanja po vazduhu. Ja se i u snu divim svim tim bojama, ali samo vizuelno. U meni je sve vreme strashno nespokojstvo. Jos sam primetila i da uvek plivaju u nekoj tmini, a kao da su samo one osvetljene diskretno nekim reflektorom. Jednom sam tako usla u neki ogromni salon neke stare kuce u kojoj su lepo bili poredjani akvarijumi i zauzimali su gotovo svu povrsinu prostorije. Okolo su samo bili tamni zidovi ili police sa knjigama, od poda do plafona, nesto kao biblioteka-akvarijum. I tako setam tuda i razgledam, divim se onome sto vidim, a u meni neka bojazan i samo cutim, ali i ne zato sto sam sama. Mislim da ne bih rec rekla ni kada bih ugledala nekog. Onda shvatim da sam ja to kao nasledila od nekog mog pretka, pa se i njemu divim, njegovoj licnosti, a on je kao sam Grof Drakula ili neko takvog senzibiliteta. Onda se kao nekim spiralnim stepenicama popnem na sprat. I tamo je prilicno mracno, mada ima malo neke tople svetlosti, a paznju mi privuce jato ribica koje polako plivaju iznad korenja nekog ogromnog hrasta koje izbija iz poda. Tu je vec vrhunac teskobe, ali ne mogu da odvojim pogled... :::::::::::::::::::::::::::::::::::: Ja spavam u svakakvim pozama, a kad letim, mrdam nogicama, kao da plivam. Onda malo padam , ali uvek se izvucem. Cesto sanjam da ljudi ili ja izgledaju potpuno drugacije, ili da mene ima dvojica, ili jednom sam sanjao da sam neki drugi lik, ispred moje gajbe da odgovaram na telefon, a ono bog, i prica o meni, a Nenad (jedan od ja) sve slusa sa strane. ::::::::::::::::::::::::::::::::::::: Koliko znam, mnogi imaju ponavljajuce snove, snove istovetne u celini ili u nekom bitnom delu. Ja imam nekoliko... Ispricacu vam jedan koji ne sanjam previse cesto, ali od kako se secam sebe. Ne mogu da odredim koliko to traje, ali mi je utisak da to nije duze od nekoliko sekundi. Pocinje naglo i odjednom padam u 'nista'. Nema boja, nema mirisa, nicega nema, a ipak imam osecaj kao da padam izmedju dva ogromna vertikalna zida skoro tik do mog tela. Ne vidim ni njih, jedino osecam njihovu hladnocu. Ne zna se ni gde je dno, ali kad mislm da sam blizu, trgnem se i redovno se probudim lezeci na stomaku grcevito se hvatajuci za krevet i sa onim neprijatnim osecajem u stomaku kao kad skacete sa velike visine. Drugi ponavljajuci san je san o letenju. Tu se ponavlja jedino to sto letim i razgledam sta je ispod mene, a predeli su uvek drugaciji. Ali, kada letim, taj nenadmasni osecaj ne mogu upropastiti ni najruzniji predeli. Moglo bi se reci da je osecaj neponovljiv i prava je sreca sto je san ponavljajuci, te kao covek mogu ponoviti neponovljivi osecaj :). Moj treci ponavljajuci san je jako izludjujuci. Obicno se tada nadjem u nekom neverovatnom gradu, sve je tako zadivljujuce...a ja nisam ponela foto-aparat!!! To sa foto-aparatom me tako iscrpi da se probudim umornija nego pre spavanja. :::::::::::::::::::::::::::::::::::::
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. orange home
. safety sandals
. dreams, you are in dreams
. key-hole
. motion.emotion
. latinske izreke
. room-question
. the lonely page
. minds against clock
. live faster
. let's surf again
. free place